Moderni karate se obično dijeli na tri dijela:
– Kihon
– Kate
– Kumite (borba)
Kihon prevedeno na hrvatski znači osnovna tehnika ili osnova, ali možda najbolje kao osnove karatea.Ovo objedinjuje sve osnovne tehnike karatea kao što su udarci rukom, udarci nogom, stavovi, blokovi i dr. Kakogod, ovo je samo opći izgled karatea. Kihon nije jedino što početnik uči i što autsajder vidi, nego ide u srce onoga za što osnovne tehnike stvarno služe. Ravnoteža, brzina, snaga, izbor momenta, koncentracija i mnogo drugih stvari su pravi kihon, a to nastaje beskonačnim ponavljanjem tehnika. Zato se za kihon kaže da je osnova karatea.
Kumite (borba) doslovno prevedeno s japanskog znači “susret ruku” i ima mnogo oblika. Kumite je dio karatea gdje se ofenzivne i defenzivne tehnike primjenjuju u praksi. To je borba s protivnikom uz primjenu naučenih udaraca i blokova, stavova i kretanja. Protivnici pokušavaju zadati jedan drugome brze, precizne i kontrolirane udarce rukama i nogama (šakom i stopalom) u određene dijelove tijela, istovremeno odbijajući ili izbjegavajući takve napade, a s namjerom da onesposobe protivnika za dalje akcije. Specifični stavovi i poseban način kretanja doprinose efikasnosti napada i obrane. U sportskoj borbi protivnici pokušavaju skupiti što više bodova kako bi pobijedili protivnika.
Kata prevedeno znači “forma”, također i “borba s zamišljenim protivnikom”. To je skup unaprijed određenih pokreta koji se sastoji od obrambenih i napadačkih tehnika. Takav skup poteza ima svoj točno određeni oblik i red po kojem se tehnike izvode. Pokazuju borbu sa zamisljenim protivnikom, a kako je karate samoobrambena disciplina napadu uvijek predhodi obrana, nakon čega sljedi protunapad.
Kate su zamišljene kao skup pokreta koji prikazuju različite tipove napada i obrane pod idealnim okolnostima.Važno je zapamtiti da su one razvijene dok još nije bila razvijena pismenost na Okinawi ili Kini, pa su fizičke rutine bile logična metoda za čuvanje ovog tipa informacija.
Postoji oko stotinjak kata u različitim stilovima karatea, svaka sa određenim specifičnim varijacijama.
Tehnike koje se obrađuju u karate školi predstavljaju osnovu na koju se nadograđuju složeniji elementi u ostalim fazama treninga. To su:
a) Osnovni stavovi
– pripremni stav – stav paralelnih stopala (heiko dachi);
– stav spojenih stopala (heisoku dachi);
– prednji stav (zenkutsu dachi);
– zadnji stav (kokutsu dachi);
– jahaći stav (kiba dachi)
b) Blokovi
– niski blok (gedan barai)
– visoki blok (age uke)
– srednji vanjski blok (soto uke)
– srednji unutarnji blok (ude uke)
– srednji unutarnji blok bridom otvorene šake (soto uke)
c) Udarci rukom
– direktan udarac šakom (seiken shoku tsuki);
– direktan udarac šakom unaprijed uz iskorak odgovarajuce noge (oi tsuki);
– direktan udarac stražnjom šakom (gjaku tsuki)
d) Udarci nogama
– udarac jagodicom stopala unaprijed “trzajem” iz koljena (mae geri keage);
– udarac jagodicom stopala unaprijed “iz kuka” (mae geri kekomi);
– kružni udarac nogom (mawashi geri);
– bočni udarac nogom (yoko geri)
U karate školi obrađuju se i uče učeničke kata (Heian-kate) koja su sastavljene od osnovnih, prethodno naučenih elemenata sastavljenih u jednu cjelinu. “Heian” predstavlja izraz kojim se označavaju sve učeničke kate.
Kombinacije tehnika predstavljaju način vježbanja kojim se tehnike (2 ili više) povezuju u jednu cjelinu. Ovim nacinom rada postize se: bolje izvođenje i razumjevanje tehnika, njihovo uvjezbavanje, poboljšavanje koordinacije pokreta, priprema vezanih tehnika za kasniju primjenu u sparingu i kati.
Prva mogućnost primjene osnovnih tehnika u sportskoj borbi je kroz osnovni sparing (gohon kumite). Ovaj sparing predstavlja uvježbavanje prethodno nabrojanih napadačkih i obrambenih karate tehnika koje su unaprijed dogovorene.